Lana Jajčević je pravna savjetnica u fondaciji „Udružene žene” Banja Luka
Lana Jajčević je jedna od osnivačica Udruženja građana „Udružene žene”. Uporedo sa pružanjem besplatne pravne pomoći ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja, aktivno je učestvovala u lobiranju za otvaranje Sigurne kuće za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja, u čemu se i uspjelo 2007. godine.
Sa kojim izazovima se suočavate kao braniteljica ljudskih prava?
LANA JAJČEVIĆ: Postoje brojni izazovi u radu nas braniteljica ljudskih prava, pogotovo u ovako složenim bosanskohercegovačkim političkim strujanjima. Samo kad vidimo da imamo tri ombudsmena za ljudska prava iz reda tri različita konstitutivna naroda kao da su ljudska prava konstitutivna, a ne univerzalna kategorija. Naši politički lideri svojim govorom mržnje podgrijavaju situaciju u kojoj ljudska prava nisu na agendi značajnih pitanja za funkcionisanje našeg društva. Brojna su kršenja ljudskih prava tzv. „malog čovjeka“, pa se stiče dojam da kod nas postoje ljudska prava za „bogate“ i ljudska prava „za siromašne“. Ovi prvi imaju sva prava, pa tako imamo visoko rangirane političare koji kontinuirano i dokazano psihički i fizički zlostavljaju svoje bračne partnere, ali se ne procesuiraju, i imamo ljude koji ne pripadaju establišmentu i oni podliježu zakonskom gonjenju. Takođe, a govorim iz ugla nekoga ko 29 godina radi na zaštiti žena žrtava rodno zasnovanog nasilja, žene žrtve porodičnog nasilja, iako postoji relativno dobar zakonski okvir, nisu dovoljno zaštićene, a vidimo to iz brojnih femicida koji se svakodnevno dešavaju u Bosni i Hercegovini. Veliki izazov je i to što aktuelne vlasti u Republici Srpskoj civilni sektor nastoje prikazati kao neke „strane agente“ što mi sigurno nismo i uporno nam smanjuju prostor za djelovanje. Dakle rezime svih izazova mogao bi se sažeti u jednoj rečenici: „Neka političari ne upotrebljavaju jezik mržnje i neka institucije rade svoj posao“.
Šta smatrate da je vaš najveći doprinos u dosadašnjim aktivnostima kao braniteljice ljudskih prava?
LANA JAJČEVIĆ: Kao što sam već pomenula, već 29 godina radim kao pravna savjetnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve rodno zasnovanog nasilja. Pružila sam pravnu pomoć za više od 8000 žena koje su preživjele nasilje. Veoma često sam im, osim pravne savjetnice, bila i psiholog i „rame za plakanje“, jer mnogima od njih je osim pravnog savjetovanja trebalo samo malo empatije i lijepa riječ koju, po riječima mnogih od njih, nisu dobile u institucijama. Sa puno njih sam ostala prijateljica i kad izađu iz „začaranog kruga“ nasilja nazovu me da sa mnom podijele svoje i uspjehe svoje djece i kao i bezbroj puta do sada zahvale se za podršku koju smo im pružile u najtežim trenucima života.
Koji je vaš moto ili motivacija da branite ljudskih prava?
LANA JAJČEVIĆ: Svaki susret sa ženama koje su uz našu pomoć započele svoj život bez nasilja i osmjeh na njihovim licima dovoljan je motiv za nastavak rada na polju zaštite ljudskih prava.
Kakvo je stanje po pitanju ljudskih prava u BiH i šta se može učiniti da budu bolja?
LANA JAJČEVIĆ: Već sam dijelom odgovorila na to pitanje sa rečenicom: „Neka institucije rade svoj posao“. Uvijek ima prostora za unapređenje, a tu naravno mislim na reformu obrazovnog sistema u kojem će se predmet ljudska prava izučavati od vrtićke dobi pa tokom cijelog školovanja. Djecu učiti humanosti, solidarnosti i empatiji. Pokazati primjerom kako pomoći „komšiji u potrebi“, „siromašnom drugaru iz razreda“ i ne zatvarati oči pred nasiljem. Ne zvati policiju kad neko u komšiluku nešto slavi, pretrpiti se malo i čestitati komšiji slavlje, a pozvati policiju kad se čuje vriska žene i djece koju neko tuče i maltretira i tada ne okretati glavu. Ovo nije neka svjetska mudrost, ali kada bi svako počeo od sebe graditi bolje društvo za sebe i svoju porodicu i kada bi primjenjivali onu narodnu „ne čini drugome ono što ne bi želio da tebi neko čini“, živjeli bismo u pravednijem društvu.
