Radmila Žigić je direktorica fondacije „Lara” iz Bijeljine
Kao novinarka i NVO aktivistkinja, Radmila Žigić godinama radi na razvijanju programa zaštite žena od svih oblika rodno zasnovanog nasilja i osnaživanju žena za političko i druge oblike djelovanja. Zalaže se za donošenje kvalitetnijih zakona, edukaciju službenika i prevenciju seksualne eksploatacije žena i djevojaka. Aktivnostima udruženja na čijem je čelu značajno doprinosi umanjenju nasilja nad ženama u BiH.
Sa kojim izazovima se suočavate kao braniteljica ljudskih prava?
RADMILA ŽIGIĆ: Represija sistema i sužavanje prostora za rad braniteljica ljudskih prava su konstanta ambijenta u kojem radimo. Treću godinu živimo sa prijetnjom da ćemo dobiti „zakon o stranim agentima“ po uzoru na Rusiju i Gruziju gdje slični zakoni postoje. Dakle, u riziku smo da živimo u aparthejdu, mi smo obilježene kao „neprijatelji naroda“ prema kojima je svaka mjera odmazde dozvoljena. Izazovi postoje i bez prijetnje državnom represijom. Živimo okruženi „tihom većinom“ koja unaprijed pristaje na nepravdu i kršenje ljudskih prava. Strah da u takvom ambijentu nećete uspjeti, da vas neće čuti, da će saveznice odustati je konstantan. Mi radimo sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja i kontinuirano trpimo strukturalno nasilje zbog naših napora da zaštitimo prava drugih. Nedavno su ekspresno došla tri policajca da provjere prijavu koju je protiv nas podnio počinilac nasilja u porodici protiv kojeg je u toku suđenje za nasilje, a dijete koje je zlostavljao boravi u našoj Sigurnoj kući. Iznova se na ove vrste postupaka šokiramo. Izazov je ćutati o ovim stvarima ali ako budemo previše glasne, obeshrabrićemo žrtve. Generalno, boriti se za prava žrtava nasilja u društvu koje je nasilje normalizovalo je veoma teško.
Šta smatrate da je vaš najveći doprinos u dosadašnjim aktivnostima kao braniteljice ljudskih prava?
RADMILA ŽIGIĆ: To što nisam odustala. Ja sam u toj priči četvrt vijeka, uspjela sam sa mojim koleginicama da održimo organizaciju u situacijama medijskih hajki i prljavih optužbi i da se držimo svoje priče i svog programa. Promjene se dešavaju, pojavljuju se oni koji nam vjeruju, koji odaju priznanje, koji ozbiljno shvate naš poziv ili rekciju. Mislim da je to uspjeh. Naravno, uz to idu sve pojedinačne priče u kojima je naša intervencija pomogla da neko ostvari svoja prava, te priče takođe žive, te priče i nas drže „na nogama“ i ohrabruju druge da se se vrijedi suprotstaviti nasilju.
Koji je vaš moto ili motivacija da branite ljudskih prava?
RADMILA ŽIGIĆ: Jednostavno sam osoba koja ne pristaje na represiju i imam jasnu granicu kompromisa, bez obzira na posljedice. Ne glumim heroinu ili asketu, vrlo sam sklona životnim radostima ali ne po cijenu trgovanja slobodom da radim ono u šta vjerujem i govorim što mislim.
Kakvo je stanje po pitanju ljudskih prava u BiH i šta se može učiniti da budu bolja?
RADMILA ŽIGIĆ: Mi živimo u ambijetu modernih autokratija 21. vijeka. Umjesto oružja i masovnog nasilja, naši vladari koriste zakone i pravo da ne djeluju, ili djeluju selektivno, štite i privileguju one koji su njihovi i podržavaju njihovu vlast. Tu je uopšte teško govoriti o ljudskim pravima a povezivanje i nepristajanje su početne strategije otpora.
