Kuća ljudskih prava Banja Luka je objavila drugi izvještaj o položaju, izazovima i preprekama s kojima se susreću branitelji i braniteljke ljudskih prava (branitelji/ke ljudskih prava) u Bosni i Hercegovini, pod nazivom „Branitelji i braniteljke ljudskih prava u Bosni i Hercegovini – prava, položaj i prepreke (2023 – 2024)”.
Izvještaj pokriva period od godinu dana, odnosno vrijeme proteklo od 1. juna 2023. do 1. juna 2024. godine.
Izvještaj ima za cilj da prikaže osnovne probleme i izazove sa kojima su se branitelji/ke ljudskih prava u BiH suočili u ovom periodu, naročito u kontekstu sužavanja prostora za rad branitelja/ki ljudskih prava i opadanje nivoa zaštite ljudskih prava koju pružaju javne vlasti. Izvještaj nije usmjeren samo na izvještavanje i ukazivanje na probleme i prepreke, nego i na afirmaciju važnosti uloge branitelja/ki ljudskih prava u očuvanju osnovnih prava svih pojedinaca i grupa.
Tokom izvještajnog perioda, zabilježen je porast institucionalne netransparentnosti i pritisaka na branitelje/ke ljudskih prava u BiH. Vlasti u Republici Srpskoj posebno su razvijale zakonske prijedloge koji otežavaju djelovanje branitelja/ki ljudskih prava; kriminalizacija klevete i najava uspostavljanja registra „agenata stranog uticaja” predstavljale su ozbiljne prijetnje slobodama izražavanja, okupljanja i organizovanja. Uz to, mnogi branitelji/ke ljudskih prava doživljavali su dodatne pritiske kroz javne izjave političara i medija naklonjenih vlastima, koji su ih označavali kao „izdajnike”, „strane plaćenike” i „agente stranog uticaja”. Takva retorika podsticala je „atmosferu straha” i nesigurnosti, čime se sužavao prostor za slobodno djelovanje branitelja/ki ljudskih prava u zemlji.
Iz našeg istraživanja i intervjua s ključnim akterima proizlazi jasan zaključak o sistemskom zanemarivanju i odsustvu istinske saradnje s braniteljima/kama ljudskih prava. Institucije na mnogim nivoima vlasti u BiH često nemaju efikasne strategije za saradnju s organizacijama civilnog društva i braniteljima/kama ljudskih prava, a postojeće interakcije uglavnom su improvizovane i formalističke. Ovaj nedostatak koordinacije rezultira netransparentnom selektivnošću, pri čemu se određene organizacije angažuju tek kada vlasti imaju određeni interes u angažmanu, naročito u vezi sa međunarodnim obavezama.
Posebno zabrinjava nedostatak dijaloga i participativnosti u oblikovanju javnih politika i zakona. U rijetkim prilikama kada se konsultativni procesi organizuju, oni nerijetko ostaju puka formalnost bez značajnog uticaja na donošenje propisa. Primjeri u kojima se stručnjaci iz civilnog društva koji djeluju kao branitelji/ke ljudskih prava marginalizuju u radnim grupama ukazuju na trend u kojem dijalog sa braniteljima/kama ljudskih prava postaje sve manje inkluzivan i temeljan. Takav pristup sprečava branitelje/ke ljudskih prava da doprinesu određenim zakonodonosilačkim procesima, što dugoročno narušava kvalitet javnih politika i zakona. Negativni efekti političkog i institucionalnog izostavljanja branitelja/ki ljudskih prava direktno ugrožavaju i obim i kvalitet ljudskih prava i sloboda za sve građane BiH.
Takođe, branitelji/ke ljudskih prava su se u izvještajnom periodu suočavali sa različitim oblicima prijetnji, dok je podrška nadležnih institucija ostala ograničena i često neadekvatna. Iako su određene prijetnje prijavljene nadležnim organima, institucije u lancu prijavljivanja često nisu preduzimale konkretne mjere, što ukazuje na ozbiljne nedostatke u sistemu zaštite branitelja/ki ljudskih prava.
Osim direktnih prijetnji, branitelji/ke ljudskih prava su se suočavali i sa ostalim oblicima zastrašivanja, uključujući omalovažavanje, diskreditaciju, pritisak na članove porodice i ograničen pristup određenim uslugama. Digitalni prostor postao je primarno područje za napade na branitelje/ke ljudskih prava, pa su govor mržnje i prijetnje usmjerene prema braniteljima/kama ljudskih prava bili znatno učestaliji online nego u fizičkom okruženju. Ipak, vlasti često nisu shvatale ozbiljno takve prijetnje i u skladu sa tim nisu preduzimale odgovarajuće mjere.
Poseban izazov za branitelje/ke ljudskih prava predstavljalo je i neprijateljsko okruženje prema braniteljima/kama ljudskih prava, koje je naročito snažno bilo u Republici Srpskoj, gdje su pokušaji zastrašivanja uglavnom podržani od strane vlasti. Ovo je dodatno doprinosilo osjećaju nesigurnosti i marginalizacije branitelja/ki ljudskih prava. Imajući u vidu naše nalaze iz našeg istraživanja, jasno je da postoji sistemski problem delegitimizacije i zastrašivanja branitelja/ki ljudskih prava.
Cjelokupan izvještaj na našem jeziku se može preuzeti ovdje. Ispod možete direktno na našem sajtu pročitati ovaj izvještaj.
