Prvi dio ovog osvrta tiče se izdavanja prekršajnog naloga zbog neprijavljivanja javnog okupljanja. Riječ je, zapravo, bila o performansu koji, kao što se moglo vidjeti tog 22. maja, nije imao odliku masovnosti niti je cilj performansa bio animiranje većeg broja lica, nego slanje poruke prema poslanicima u NSRS povodom aktuelne tačke dnevnog reda.
Da li je ovakav performans javni skup koji je potrebno prijaviti u smislu Zakona o javnom okupljanju, mogli bi biti zanimljivo pravno pitanje, naročito ako u obzir uzmemo ograničen broj učesnika, odnosno neznatnu brojnost, odsustvo opasnosti ili potrebe za preduzimanje vanrednih mjera.
Zbog toga je bitno poći od pitanja zašto se ovaj umjetnički performans nije tretirao u skladu sa odredbom člana 30. stav 1. Zakona o javnom okupljanju koji kaže: „Drugi javni skupovi su okupljanja građana čija je svrha ostvarivanje državnih, vjerskih, humanitarnih, kulturnoumjetničkih, sportskih i drugih interesa, koja nemaju za cilj ostvarivanje prihoda i ne prijavljuju se.“ Ovdje je jasno da je zakonodavac od obaveze prijavljivanja javnog skupa isključio određene vrste skupova. Naročito treba uzeti u obzir brojnost lica na skupu, odsustvo poziva građanima da se pridruže i omasove skup, kao i odsustvo potreba za preduzimanje vanrednih mjera. Sve ovo ukazuje na činjenicu da je ovaj umjetnički performans trebalo da bude cijenjen u kontekstu ove odredbe. Takođe je bitno pitanje da li je omasovljavanje skupa bio direktni ili indirektni cilj autora. Odgovor je očigledno negativan. Da li su poruke ovog performansa bile usmjerene ka građanima ili su pozivale građane na neko činjenje? Takođe negativan odgovor. Dolazimo do toga da je u pitanju umjetnički performans nekoliko autora koji je bio usmjeren jedino ka poslanicima u NSRS u svjetlu dnevnog reda i potencijalnog usvajanja Prijedloga zakona o „stranim agentima“.
Jer, postavimo pitanje zašto je izdat prekršajni nalog? Koja je šteta, opasnost ili potencijalna opasnost koja je mogla da nastupi ovakvim performansom?
Odsustvo odgovora na ova pitanja jasno ukazuje na činjenicu da prekršajni nalog i izrečena novčana kazna u konkretnom slučaju ima prvenstveno za cilj sprečavanje iznošenja mišljenja. Da li bi se, shodno ovom postupanju policijskih službenika, svaki umjetnički performans na javnoj površini, morao prijaviti kao javni skup? Naravno da ne bi. Prema tome dolazimo do pitanja odmjeravanja i toga zašto baš ovaj umjetnički performans treba da bude prijavljen kao javni skup.
Više možete pročitati OVDJE
