Završeni su još jedni „Dani Srđana Aleksića“ u Banjaluci koji su okupili blizu stotinu ljudi iz Banjaluke, Sarajeva, Brčkog, Bosanskog Grahova, Beograda i drugih gradova.
Neki su došli da čuju panel diskusije, a neki da pogledaju filmove u sklopu Revije kratkih dokumentranih filmova o ljudskim pravima.
Na prvoj panel diskusiji se razgovaralo o položaju žena u Bosni i Hercegovini 30 godina poslije rata, odnosno o tome šta je dejtonski Ustav donio ženama. Istaknuto je da su zakoni koji su usvajani u proteklom periodu uveliko zaštitili ženska ljudska prava, ali da se u stvarnosti njihova prava svakodnevno krše i da jačaju anti-rodni pokreti koji nastoje ta prava derogirati i/ili ukinuti.
Lejla Gačanica, jedna od panelistica, je podsjetila da u poslijeratnoj BiH nije bilo formalnog procesa tranzicijske pravde i da su ženske organizacije bile te koje su intiutivno, ali i organizovano radile na prikupljanju dokaza o počinjenim zločinima, popisivanju žrtava, pomagale u povratku i radile direktno sa preživjelima. Dejtonski Ustav je skrojen po mjeri etnonacionalističkih politika koje ne doprinose ni miru ni interesima i potrebama žena.
Panelistica Danka Zelić, koja se među prvima vratila u Bosansko Grahovo, izjavila je: „Dejton, umjesto da podstakne, zapravo je sahranio povratak“. Istakla je da je na području Grahova, Drvara i Glamoča uništeno 97% infraksture tokom rata, da je malo toga obnovljeno, da u Bosanskom Grahovu, ni 30 godina poslije, nemaju ni dom zdravlja, ni bankomat.
„I onda pitaju zašto žene ne rađaju?! Pa kako da rađaju kad im je prvo porodilište 100 kilometara daleko“, istakla je Danka Zelić.
Na drugom panelu su predstavljeni glavni nalazi Izvještaja o braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u BiH, trećeg po redu koji priprema i izdaje Kuća ljudskih prava Banjaluka. Panelista Dejan Lučka je rekao da se nastavlja trend sužavanja prostora za rad organizacija civilnog društva, što je naročito bilo izraženo u Republici Srpskoj koja je usvojila tzv. Zakon o stranim agentima, a prethodno kriminalizovala klevetu. Dodao je da posebno opasno to što se OCD predstavljaju kao sigurnosna prijetnja, kao udar na ustavni poredak, i što se ne procesuiraju napadi na branitelje i braniteljice ljudskih prava „što šalje jasnu poruku da oni neće dobiti podršku od države“.
Borka Rudić, jedna od panelistica, je upozorila da je BiH na Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica pala za 23 mjesta i da je samo 25% prijavljenih slučajeva prijetnji i pritisaka na novinare/ke riješeno izricanjem kazni za napadače.
Na panelu je istaknuto da se mora insistirati na institucionalnoj odgovornosti i raditi na kulturi poštivanja ljudskih prava i sloboda.
Publika na Reviji kratkih dokumentarnih filmova o ljudskim pravima imala je priliku pogledati šest tematski i stilski različitih filmova iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore. Teme koje su obrađene u filmova kretale su se od predrasuda prema Romima, društvenih patologija zabilježenih policijskim kamerama, do pitanja seksualnog uznemiravanja na fakultetima i prećutanog slučaja silovanja.
Revija je završena filmom „Iza osmeha“ posvećenog Vladi Divljanu, muzičaru i frontmenu kultnog benda „Idoli“. Kombinujući animaciju i autentične snimke koje je Vlado bilježio svojom malom kućnom kamerom, film govori o jednoj generaciji, o jednoj zemlji koje više nema, o migracijama, ali i o ljubavi.
„Dani Srđana Aleksića“ u Banjaluci održani su 12. i 13. decembra, a započeli su sedmicu ranije u Zagrebu, gdje su 6. decembra dodijeljene regionalne novinarske nagrade Srđan Aleksić Barbari Matejčić u kategoriji „Za hrabrost“, Mili Vukčević u kategoriji „Za doprinos zajednici“, i televiziji N1 Srbija u kategoriji “Za medije”.
