Skip to content Skip to footer

Održana prva aktivnost Kuće ljudskih prava – Revija kratkih dokumentarnih filmova o ljudskim pravima

Dani Srđana Aleksića otvoreni su 9. decembra 2023. godine  Revijom dokumentarnih filmova o ljudskim pravima u Studentskom pozorištu u Banjaluci. Gledali smo šest odličnih filmova koji su otvorili brojna pitanja na koja smo pokušali pronaći odgovor u zanimljivoj panel diskusiji kojom je završena Revija. Panelisti s kojima smo razgovarali na temu „Ljudska prava na filmu – uticaj na javnost” bili su Branko Lazić, dokumentarista, Haris i Ferida Abdagić, autori filma Putnici Adnan Selimović, novinar, autor filma Pobjednici Ajdin Kamber, fotoreporter i novinar, jedan od autora filma Brat.

Cilj ovogodišnje Revije je bilo podizanje svijesti o ugroženosti ljudskih prava i prikazivanje nekoliko različitih priča sa ovom tematikom.

Filmovi koji su odabrani za ovogodišnju reviju su snimljeni u posljednje dvije godine na području Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske:

„Pobijedili”, Adnan Selimović

U životu često ne budemo pitani. Uloge nam budu dodijeljene, putevi zapisani, a nama preostaje samo da budemo što bolji i jači.Karcinom niko ne bira i niko ne želi. On se javi. Desi. Zadesi. Borba traje i nikada ne prestaje.

Film „Pobijedili” donosi priče pobjednica i pobjednika koji su iz borbe zvane karcinom izašli kao šampioni. Prenošenje ličnih iskustva osoba kojima su dijagnostifikovani različite vrste karcinoma ima za cilj ohrabrivanje svih onih koji sada prolaze kroz tu borbu.

Pobjeda mora biti jedini cilj!

„Reznica”, Davor Marinković

Reznica predstavlja dve generacije izbeglih lica koje i dalje pokušavaju da stvore nov identitet nakon raspada Jugoslavije. Mirjana i Borislav su proveli veći deo svojih života u kolektivnom centru u Srbiji. Sada se spremaju za putovanje u prošlost i za budućnost u kojoj žele da imaju dom i puste korene.

„Putnici, Mirza Ajnadžić, Kuma International 2023

Film dokumentuje transformativno putovanje tokom realizacije projekta „Muzika u mom koferu”. Objektiv prati ne samo muziku, nego i zajedničke ljudske priče. Fokus je na muzičarima i predanom timu organizacije Kuma International dok izvode radionice, brišući granice s ljudima u pokretu koji su se zatekli u Bosni i Hercegovini.

Ovaj dokumentarac je više od muzičke hronike; to je dokaz i primjer dobre prakse. To je vizuelna poema, koja rezonuje toplinom i kreativnošću, ilustrujući kako prihvatanje drugih ne samo da obogaćuje naše živote već dodaje suštinsku vrijednost našem zajedničkom postojanju. Ovo je strastveno zagovaranje integracije različitih kultura i poruka društvu da prepozna potencijal koji ljudi u pokretu donose u našu zajedničku tapiseriju.

Film poziva gledaoce da razmisle o vlastitim putovanjima, ilustrujući da je svako od nas putnik na neki način.

„Ona”, Tamara Zečević

Gde je Ona kada govorimo o ljudskim pravima? Ona je lice u pokretu. Ona će to reći svojim riječima.

„Dohvati sunce: El Shatt”, Ana Bilankov

Film se dotiče nekih istorijskih činjenica o najvećem izbjegličkom logoru El Shatt u sinajskoj pustinji u Egiptu tokom Drugog svjetskog rata, na temelju materijala iz hrvatskih i međunarodnih arhiva isprepletenih s vizualom ovog pustinjskog ne-mjesta sada. Film je pokušaj rekonstrukcije fragmentiranog sjećanja na nepoznatu istoriju o migraciji na Mediteranu kao transtemporalno filmsko putovanje.

„Brat”, Ajdin Kamber i Vanja Stokić

Na svom putu do zemalja Evropske unije, desetine migranata iz Azije i Afrike utope se svake godine u rijekama između Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tek nekolicina njih bude identifikovana, o čemu svjedoče brojne table nad zemljanim humkama sa NN oznakama. Zanemariv broj stradalih bude vraćen svojim porodicama u zemlje porijekla.

Većina njih je sahranjena na lokalnim grobljima, bez uzimanja uzorka za DNK analizu. Riječ je o zapuštenim grobovima, često obraslim travom i zatrpanim smećem. Ovdje se čak ni mrtvi ne tretiraju s poštovanjem.

Zalaganjem aktivista nekoliko slučajeva je riješeno i porodice su dobile zaključak koji im je bio potreban. Dok su procedure identifikacije i vraćanja tijela veoma komplikovane i finansijski nedostižne za porodice, institucije ne žele da učestvuju. Nadu pružaju pojedinci iz sistema koji svjesno krše zakonske procedure da bi ih pomogli.

Istovremeno, na zaraslim i zanemarenim grobovima table sa NN oznakama nametljivo stoje kao trajni pečat da njihove porodice nikada neće saznati za sudbinu najmilijih niti će ikada pronaći svoj mir.

Skip to content